Banjalucanke

Dragi nasi blogeri, vi novi i vi koji nas vec dugo citate!

Odlucih da napisem par rijeci o nama, Sanni i Sekici. Vi koji nas vec duze posjecujete znate vec da smo mi dvije sestre koje zajedno vode ovaj blog.

Prva sam sa pisanjem krenula ja, Sanna. Stavila sam svoju i slike preostalih clanova svoje porodice i krenula sa pisanjem.
Opisivala sam i stavljala slike nasih izleta u prirodu, fudbalskih
vragolija mog malog sincica, nase putovanje u BiH....

Onda sam skontala da ja u stvari nemam toliko vremena da
posvetim pisanju ovog bloga i da ne mogu pisati sve sto osjecam
tako javno. Izbrisala sam stare postove i krenula sa novim, skroz inkognito.

Sad je bilo puno lakse izraziti svoja osjecanja, dobiti pametne
savjete i diskutovati o nekim problemima. Ljudi su bili ljubazni i
susretljivi, bez obzira sto nisu znali s kim komuniciraju. Napisala sam tako bar postova i onda pozeljela da s nekim
podijelim ovu moju maniju bloganja. Trebao mi je neko da
preuzme jedan dio odgovornosti na sebe, neko ko me dobro
poznaje, neko ko je vec svrljao po mojim dnevnicima. Sekica je
bila najbolja alternativa. Moram priznati da je bilo veoma tesko
natjerati je da blogga. Prvo je stidljivo ostavljala komentare, a
onda pocela da pise postove. Ne trebam naglasiti da smo se par
puta skoro potukle zbog bloga. Jednom mi je sklonila veliku sliku
Severine i stavila malu (ona ne voli Severinu). Onda je brisala
moje komentare. Poslije je u jedan post o kozmetici stavila sliku
neke djevojke. Link koji je ona navela se promjenio, i odjednom
umjesto prelijepe djevojke pojavio se neki uzasno ruzan frajer.
Onda je vjerovatno mislila da to ja hocu da se osvetim za one
Sevine slike. Skoro smo se posvadjale. Malo poslije me zezala za
jedan link koji sam uzela sa jedne nase stranice. Frajer koji
posjeduje server me je optuzio da sam mu ukrala sliku mjeseca.
Sekica je zezala govoreci: Vrati covjeku mjesec. Poslije smo se do besvijesti smijale ovim svim budalastinama.

Bez obzira na sve poteskoce prilikom vodjenja bloga, Sekica mi je
postala veoma vazan kompanjon. Nekad, u nedostatku komentara ostavljale bi komentare jedna drugoj, i bile sretne sto
imamo koliko toliko posjetilaca. Sve u svemu, sama ne bih
mogla voditi ovaj blog, zajedno smo ipak JACE....

Kao sto napisah na pocetku, mi smo dvije sestre rodjene i odrasle
u Banja Luci. Nekih '90- ih put nas je naveo na ove svedske
predjele gdje se i nastanismo. Izabrasmo ove juznije dijelove da
ne bi otisli predaleko od BiH. Zivimo jedan sasvim normalan
zivot. Zimu obicno prespavamo. U proljece se budimo. To je
period kad pocenom da mislimo na svoj izgled, trcimo,
treniramo, mrsavimo....U tom periodu nas obicno uhvati
nostalgija i tad pocnemo da planiramo kojekakva putovanja.

Volimo da blogamo, i vjerovatno cemo to raditi jos dugo. Vole
vas Sanna i Sekica:)

V
O
L
E

V
A
S

S
A
N
N
A

I

S
E
K
I
C
A