Banjalucanke

"Postao sam njegova potreba, a on moja navika" napisao je Mesa Selimovic. Tako i mi mislimo o ovom blogu. Dobro dosli u nas svijet....

16.03.2008.

Malo bosanske sale

07.03.2007.

You are a Bosnian

You are a Bosnian when/Ti znas da si bosanac kad:

- you begin most sentences with "jebiga"

- you can not explain what "bolan" means, but you use it all the time

- your mother insists that "promaja" will kill you

- older people call you "sine" although you are a girl

- your mother tells you to wear "potkosulja", no matter what the
temperature outside

- you tuck your "potkosulja" into your underwear

- your father refers to all politicans with "djubrad", "lopovi" ,and
"kriminalci"

- your mother threatens you with "samo cekaj dok ti caca dodje kuci"

- you are 6 and your father sends you out to buy him "Drina" and "Sarajevsko"

- you start your day with a cup of coffee and a cigarette

- your mother won't accept the fact that you are not hungry

- you have "pita" for dinner at least 4 days a week

- you have "sarma" for dinner the remaining 3 days

- a loaf of bread is eaten for lunch every day

- your neighbor comes over every day uninvited, for coffee

- you have 17 consonants and 2 vowels in your last name

- your mother tells you not to sit close to TV, and not to use cell
phones, because you will get brain tumor

- your mother tells you that you will get sick from drinking cold water

- your parents have "goblene" on their walls, and "heklanje" on every
piece of their furniture, including the TV

- the time is divided into "before" and "after" the war

10.12.2006.

Moj rodjendan

Nije da se radujem svakoj godini sto dolazi jer postajem sve starija :) al se radujem svemu novom sto svaka od tih godina donese. Kao i svima, tako i meni, nekad krene dobro, pa lose, pa stane, pa ni tamo ni ovamo, a onda zabljesne sve lijepo cisto da me iznenadi....al sve u svemu to je zivot....Danas sam sretna...jako sretna. Moj mali djecak je rodjen 11-og, pa evo da mu unaprijed pozelim sve najljepse i da kazem da sam sretna sto sam bas ja njegova mama :))) Dobila sam ga dan nakon mog osamnaestog rodjendana tako da mi je dosao kao najljepsi poklon u zivotu. Sinoc smo pozvali prijatelje, rodbinu...bilo je prelijepo. Moj djecak je najvise na poklon dobio koverti (sa lovom, naravno :)) a ja cvijeca, pokloncica. Hvala svima za predivno vece i puno paznje. Danasnji dan pocinjem s pranjem vesa. Tako se zadesilo, kad covjek nema izbora :)

Vidjela sam da je nasa vrijedna blogerka "Neral" takodje rodjena 10-og decembra i zelim joj sve najljepse i da nam nastavi pisati, jer me svaki njen text tako raznjezi i uljepsa mi dan.

Sekica

09.11.2006.

Samo da vas sve pozdravim....

Nije da mi ne nedostajete...i nije da ponekad ne zavirim u vase blogove....vec me sama pomisao na dugo sjedenje kraj kompjutera izludjuje...

U mom zivotu uglavnom sve po starom. Dobila sam malo vise obaveza na poslu tako da sam konacno malo aktivirala mozak. Pokusavam da se koliko toliko usavrsim na poslu....Sekica me je pozivno inspirisala da vec jednom zavrsim ovaj svoj fakultet. Prijavila sam ispit 30 novembra...pa sad ucim...i ucim..i ucim...Kazu, bez muke nema nauke....

Vrijeme je inace tako tako...cas fino...cas ruzno...Gledam na HRT ovu panoramu Hrvatske pa mi muka kad vidim kako je tamo toplo a ja ovdje mrznem....Idem sad da prosetam po vasim blogovima i da vam se javim...pa se cujemo uskoro...Pusa svima koliko vas ima....

14.10.2006.

(za Sannu od Sekice)

Sretan rodjendan. Sve najljepse i jos mnogo lijepih rodjendana i ispunjenih snova zeli ti tvoja sekica.

Jubim i cekam tortu :)

13.09.2006.

Clanak iz novina

Frka-trka, posao-fax-kuca-knjiga-biblan....ja nemam kad da disem. Nadam se da razumijete, a vama evo jedan text, pa se razonodite. Puno pozz svima.
Sekica

Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se gasi. Izbrisati je da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje i ne bi se mjerio onim sto više ne postoji. Ovako se miješaju utvara i život, pa nema ni čistog sjećanja, a ni čistog života.
Uspomene i sjećanje me najvise jebu. Da nije njih, poslije ovih 12 godina provedenih ovde, bio bih pravi Amerikanac. Bio bih glup, radio bih od jutra do mraka, jeo hamburgere, gledao televiziju i štedio pare da, jednom kad napunim (ako napunim) 70, odem na put oko Svijeta.
Dobio sam novi broj telefona. Jebe me i taj broj pa sam požurio da ga javim staroj raji širom svijeta. Novi broj za staru raju. Sjetio sam se poslije da me niko nije zvao ni na stari, pa sam zaključio da bi bilo najbolje da im svima kažem da ih više neću zvat sa onog starog broja nego sa novog. Jebe me i ta odluka, i stara raja, a jebe me i to što nemam nove raje, pa njima ne moram javljat ovaj broj. Ima u svakom zlu i malo dobra.
Jebe me i to što sam ters. Sve mi smeta. Jebe me što mi je žena, kako je starija, sve sličnija svojoj majci.
Jebe me što mi djeca neće u Bosnu. Kažu radije bi na Havaje, dosadno im u Sarajevu. Eto, jebe me i Bosna, i Sarajevo, i prije i sad. Jebu me i Havaji, jer se i meni jebe za Havaje.
Bio sam u Bosni, do sad, osam puta. Potrošio silne pare i jebe me i to jer sam mogao mirno živjeti bez duga na kreditnim karticama, pa me sad jebe i dug. Jebe me i to što mi nije žao para, a kad mi nije žao, vidim da ću još dugo , ostati samo skoro Amerikanac.
Jebe me i naglasak, pa kad god progovorim, uvijek me neko pita odakle sam, Zato najradije šutim. Jebe se njih odakle sam ja.
Vrućina na Floridi i uragani me pravo jebu. Na plaže ne idem već godinama. Od kad su zabranili pušenje u restoranima, jedem samo kući. Jebe me što ne mogu pušiti gdje ja hoću, a jebu me i cigare od kojih sve teže dišem.
Jebe me američka unutrašnja i vanjska politika. Jebu me američki predsednik i svi oko njega i do njega. Jebu me visoki porezi, skup benzin i slab odnos dolara prema euru.
Jebu me Crnci, Španci, Meksikanci, Kubanci, njihov jezik, njihova muzika. Jebe me i to što više ne mogu slušati ni našu muziku.
Jebe me američka televizija, američki filmovi, a jebu me i naši novi filmovi koji su svi kao, ono, poučni.
Kad mi je teško i kad mi se skupi, idem trošit pare - kupovat. Tako se ovde prazni. Jebe me to što ne znam drugačiji način da se ispraznim, osim da kupujem. Jebe me što više ne pišem i što nemam motiva. Jebe me što osjećam da sam postao glup i što mislim da prije nisam bio. Možda me to najviše jebe.
Svoj stav više nemam. Izvlačim iz sjećanja ono što mi odgovara pa pravim neke teze i zaključke.
Jebe me rat u Bosni. Jebu me priče iz tog rata. Jebu me i Srbi i Hrvati i Muslimani, oni sadašnji i oni prošli
Jebu me priče o herojima, lopovima i političarima iz tog rata. Jebe me rat, a sad me jebe i mir. Jebe me što ništa nije kao prije, što ni ja nisam kao prije, što mi nismo kao prije i jebe me to “nije”.
Budućnost, sadašnjost i prošlost me opako jebu. Gdje ću biti za godinu ili 5, pojma nemam. Jebe me što ne znam gdje bi. Jebe me što mi se ne ide nazad u Bosnu i što mi se ovde ne ostaje. Jebu me obziri prema sebi i prema drugima. Sadašnjost me razvaljuje, pomiješana sa prošlošću, a ova budućnost čeka iza ćoska da prevagne.
Prije neki dan sam uselio u novu kuću. Na silu priveo dvojicu da mi u lice kažu kako im se kuća sviđa. U novoj kući imam i novi broj telefona. Dosad me jos niko nije zvao, ali sigurno hoće. Nemaju ljudi vremena a ni para . Zovu me oni kojima broj nisam ni javio. Kažu:
ovo je vaš sretan dan, hoćete li novu kreditnu karticu? Kako samo znaju moj broj, a nisam im javio? Jebu me ovi što sve znaju, pa i telefone. Jebe me tehnika. Novi TV ne kupujem. Koristim ovaj, star 10 godina. Sumnjam da sad svaki u sebi ima kameru. Jebe me špijuniranje
svega što se kreće i živi, a tek da misli... Doduše jebu me i veliki računi za telefon. To, dok sam svima javio. Poslije opet izgube ljudi broj kad ga zapišu na komadić papira.
Jebe me i to što svakom Amerikancu moram objašnjavati da su kod nas bolnice i škole bile besplatne i da su nam komarci k'o njihovi, a ne veliki ko rode. Jebe me što mi ne vjeruju kad im pričam o uspomenama. Toliko su lijepe da je u njih i teško povjerovati.
Jebe me i to što me zovu dijaspora ili dijareja ili dijaliza, ne znam više ni sam.
Jebe me nesvjesna laž i svjesna istina. Jebu me bivši građani I sadašnji papci. Jebu me njihove životne priče i istorije. Jebe me prostor bivše Jugoslavije sa kojih su ti došli. Jebu me i zemlje
koje su nastale na tom prostoru .
Jebe me i ujedinjena Evropa. Jebe me Njemačka bez marke i Italija bez lire i Ponte Rosa. Jebu me I Rumunija I Bugarska koje će uskoro u tu Evropu. Jebe me Prag sa svim našim izbjeglicama u njemu. Jebe me što Mađarska i dalje nema mora.
Fudbal više ne znam gledati. Jebe me doasadni NBA i glupi bezbol, gdje neki guzati ljudi mlate toljagama po jadnoj lopti.
Jebu me Američki Jevreji,koji rođenu majku stavljaju na pijacu za dolar. Ili malo više. A i manje. Jebu me i američki kršćani, gdje se svaki grijeh oprašta za 99 centi ili 3 za dva dolara. Jebu me I američki muslimani što se samo vade i pravdaju. Jebu me sekte svih vrsta sa obaveznim vozačima motora harleja čija se inteligencija, mjereno jedinicama, svodi na broj cilindara njihovih prdavaca. Jebu me i njihove istetovirane glupače na zadnjim sjedištima.
Jebu me i auto dileri u bijelim košuljama i sa velikim znojnim flekama ispod pazuha.
Američko školstvo me pravo jebe sa djecom koja uče 6 predmeta cijelu godinu, od kojih čak tri biraju po želji.
To što je Zenica imala 3 pozorišta i 30 dimnjaka me pravo jebe, jer u Orlandu koji ima 3 miliona stanovnika nema pozorišta, a kladim se u milion dolara da na ulici nikad niko nije čuo za čovjeka, recimo, koji se zove Gabrijel Garsija Markes.
Jebu me i američki homlesi, koje tinejdžeri ubijaju svakodnevno k'o kerove po ulici. Jebe me i američko pravosuđe, gdje ima prava samo onoliko koliko ima para. Jebe me i to što me stalno pozivaju u porotu, jer nemaju nikog ili gotovo nikog ko nije bio osuđivan, pa ih se jebe što i ne govorim engleski. Jebe me što nema boema. Jebu me i rap i džez i bluz. Narkomani svih vrsta me pravo jebu. Jebu me i njihovi doktori, koji će ti do kraja života držat' gips na slomljenoj ruci, samo da bi ti naplaćivali slijedećih 100 godina. Jebe me američki lažni moral i što k'o čovjek ne mogu vidjet' ženske gole sise na televiziji.
Jebe me što moram stalno gledati kako neki pilama sijeku drugima glave. Jebe me ta pila i te sise, svjedno je.
Jebe me mafija jer je više nema. Sad su to bankari i poslovni ljudi sa laptopima u ruci, a ne sa pištoljima. Jeb'o Ameriku bez mafije.
Jebu me izbjeglice svih boja i vrsta. Jebe me njihova nada i priča o Americi kao zemlji gdje možeš uspjeti.
Rasizam me pravo jebe. Mrzim sve boje ljudi - od crnih do bijelih.
Ja sam pravi bosanski rasista. Dedo mi je takođe bio rasista.
Rasizam je nasljedan, a i to me jebe.
Jebe me priča o našim kamiondžijama što mlate lovu i pišaju u boce od Gatorada. Jebe me i priča o jednom našem što je bez prekida radio 72 sata pa onda pao u nesvijest.
Jebu me ovi naši što hodaju u trenerkama i što voze Ford Mustange. Jebu me i njihovi roditelji, što ih ovdje obilaze iz Bosne i imaju vize na 6 mjeseci, a svi se vrate nakon mjesec ili 2.
Jebu me bosanska djeca sto između sebe pričaju engleski, bez akcenta.
To što sam ja volio Selimovića me pravo jebe kao i to što znam napamet puno toga što je on napisao. Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se gasi, izbrisati je da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje i ne bi se mjerio onim što više ne postoji.
Ovako se miješaju utvara i život, pa nema ni čistog sjećanja, a ni čistog života. Dave se i osporavaju neprestano.
==========================================================
E nije mu lako kao ni bilo kome od nas koji smo došli na američki kontinent.

01.09.2006.

Jos malo Tunisa

Necete vjerovati ali donjela sam najvecu vodenu lulu iz Tunisa :)

26.08.2006.

Povratak iz Tunisa

Evo sa jednom slikom da pokazem jedan od interesantnih dogadjaja iz Tunisa, a neke druge dodacu kad mi Sanna da instrukcije kako :)
Puno pozz svima.

Sekica

15.08.2006.

Christiania /Copenhagen

Kao prvo da pozdravim sve bloggere i pozelim dobrodoslicu kuci mojoj predivnoj sestri koja je prije samo par dana stigla s odmora, a vjerujem da ce cim se malo odmori poceti vec nesto da nam i pise :) Ja sad odlazim na odmor u Tunis sa svojim vjerenikom, pa pisem ponovo kad se vratim s novim utiscima, a naravno i slikama.
Danas sam bila u Copenhagen-u. Namjera je bila posjetiti Christianiu sto smo i uradili. Nesto vise o samom mjestu:

Christiania, also known as Freetown Christiania, is a partially self-governing neighbourhood in the borough of Christianshavn in the Danish capital Copenhagen. Christiania has established semi-legal status as an independent community.

Christiania was founded in 1971, when a group of hippie squatters took over an area of abandoned military barracks. One of the more influential participants was Jacob Ludvigsen, who published an anarchist newspaper, which widely announced the proclamation of the free town. For years the legal status of the region was in limbo, as the Danish government attempted, without success, to remove the squatters. Later, a biker gang took control of the area for a period of time.

The people in Christiania have developed their own set of rules, completely independent of the Danish government. Having no cars is one of these rules. The rules also forbid stealing, guns, bulletproof vests and hard drugs.
Famous for its main drag, known as Pusher Street, where hash was sold openly from permanent stands until 2004, it nevertheless does have rules forbidding hard drugs, such as heroin and cocaine. The commerce is controversial, but since they require a consensus they can't be removed unless everybody agrees. The region negotiated an arrangement with the Danish defence ministry (which still owns the land) in 1995, and the residents now pay taxes. The future of the area remains in doubt, though, as Danish authorities continue to push for its removal. On Pusher Street, cameras are not allowed, and locals will wave their hands and shout "no photo!" if they see someone trying to take a picture.

Mozda da sam slucajno sama dosla u Christianiu da bih i ja osudjivala taj nacin zivota i gledala sve vec kroz neke obojene naocale, onako kako drustvo nalaze, ali sam imala priliku da s svojim radnim kolegama dobijem informacije jedne predivne zene koja je nas pacijent i koja nas je povela u obilazak tog mjesta i ponudila kafom u svom skromnom domu. Tamo smo upoznali i njenog muza koji je indijanac i oni pola godine zive u rezervatu u USA i pola godine u Christianiji. Skroz vazuci izmedju predrasuda i shvatanja ostala sam na kraju bez ijedne rijeci. Ljudi koji nemaju mnogo, a zadovoljni su svojim zivotom i skroz osudjuju profitere i zivot bez zajednice u kojima jedni drugima pomazu....na neki nacin im se divim. Drugim rijecima stali su protiv cijelog svijeta, a to je velika borba.

Copenhagen je inace divan ljeti, okupan suncem,al danas je bio kisan dan, pa me to malo razocaralo. Nadam se ljepsem danu pri slijedecoj posjeti. Pozz, SEKICA

27.07.2006.

Pomozite malom Viktoru!


Stariji postovi

Banjalucanke
<< 03/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge
"Ko smo mi?"

Plivali su nasim Vrbasom:

Dobro nam dosli!
V
O
L
E

V
A
S

S
A
N
N
A

I

S
E
K
I
C
A


BROJAČ POSJETA
61041

Powered by Blogger.ba